šupljìkav

prid. G šupljìkava; odr. šupljìkavī, G šupljìkavōg(a); ž. šupljìkava, s. šupljìkavo; komp. šupljikàvijī koji je pun šupljina

šupljìna

im. ž. G šupljìnē; mn. N šupljìne, G šupljínā 1. prazan prostor ili otvor u čemu [~ u tlu] 2. pren. ono čega nema, što nedostaje [šupljine u znanju]  prsna ~ anat. gornji koštani dio trupa; sin. koš; trbušna ~ anat. dio tijela između prsnoga koša i zdjelice u kojemu su smješteni probavni organi, bubrezi, slezena i krvne žile; sin. trbuh, utroba

šupljòglav

prid. G šupljòglava; odr. šupljòglavī, G šupljòglavōg(a); ž. šupljòglava, s. šupljòglavo; komp. šupljoglàvijī koji je bez pameti

šupljoróžac

im. m. G šupljoróšca; mn. N šupljoróšci, G šupljòrožācā zool. 1. mn. porodica preživača parnoprstaša koji imaju trajne rožnate šuplje rogove 2. pripadnik istoimene porodice

šȕrjāk

im. m. G šȕrjāka, V šȕrjāče; mn. N šȕrjāci, G šȕrjākā ženin brat; sin. kunjad pokr., šogor razg.

šurjàkinja

im. ž. G šurjàkinjē; mn. N šurjàkinje, G šurjàkīnjā šurjakova žena; sin. šogorica razg.

šùrla

im. ž. G šùrlē; mn. N šùrle, G šúrlā folk., glazb. istarska pučka svirala

šȕša

im. ž. G šȕšē; mn. N šȕše, G šȗšā 1. zool. kratkorepi rak desetonožac kvadratičnoga plosnatog glavopršnjaka 2. pren., razg. bezvrijedna osoba

šȕška

im. ž. G šȕškē, DL šȕški 1. suho lišće kukuruza 2. otpadci pri struganju drva

šȕškānje

im. s. G šȕškānja 1. činjenje da što proizvede šuškav zvuk 2. proizvođenje šuškava zvuka 3. pren. govorenje o stvarima koje nije zgodno spominjati ili širenje kakvih glasina; sin. šaputanje

šȕškati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. šȕškām, 3. l. mn. šȕškajū, imp. šȕškāj, aor. šȕškah, imperf. šȕškāh, prid. r. šȕškao 1. činiti da što proizvede šuškav zvuk; vidski parnjak: šušnuti 2. proizvoditi šuškav zvuk [Vrećica šuška.]; vidski parnjak: šušnuti 3. 3. l. pren. govoriti o stvarima koje nije zgodno spominjati ili širiti kakve glasine [Šuška se da on nije pošten.; Šuška se da si zaljubljen.]; sin. šaputati pren.

šȕškav

prid. G šȕškava; odr. šȕškavī, G šȕškavōg(a); ž. šȕškava, s. šȕškavo 1. koji proizvodi suho lišće (o zvuku) 2. koji proizvodi papir kad se gužva (o zvuku); sin. šuštav

šȕšnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. šȕšnēm, 3. l. mn. šȕšnū, imp. šȕšni, aor. šȕšnuh, prid. r. šȕšnuo 1. činiti da što proizvede šuškav zvuk 2. proizvoditi šuškav zvuk; vidski paranjak: šuškati

šúštati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. šúštīm, 3. l. mn. šúštē, imp. šúšti, aor. šúštah, imperf. šúštāh, prid. r. šúštao proizvoditi šuštav zvuk [Lišće šušti.]

šȕštav

prid. G šȕštava; odr. šȕštavī, G šȕštavōg(a); ž. šȕštava, s. šȕštavo; komp. šuštàvijī 1. koji proizvodi suho lišće (o zvuku); sin. šuškav 2. koji je poput onoga koji proizvodi suho lišće (o zvuku) 3. koji proizvodi papir kad se gužva (o zvuku); sin. šuškav

šȕt

im. m. G šùta; mn. N šùtovi, G šȕtōvā razg. v. udarac

šȕta

im. ž. G šȕ ostatci neiskorištene građe pri gradnji ili nakon rušenja

šȕtati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. šȕtām, 3. l. mn. šȕtajū, imp. šȕtāj, aor. šȕtah, imperf. šȕtāh, prid. r. šȕtao, prid. t. šȕtān razg. v. udarati; vidski parnjak: šutnuti

šútjeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. šútīm, 3. l. mn. šútē, imp. šúti, aor. šútjeh, imperf. šútijāh/šúćāh, prid. r. m. šútio, ž. šútjela, s. šútjelo, mn. šútjeli ne ispuštati nikakve glasove ni riječi

šȕtkē

pril. bez riječi, tako da se šuti

šùtljiv

prid. G šùtljiva; odr. šùtljivī, G šùtljivōg(a); ž. šùtljiva, s. šùtljivo; komp. šutljìvijī koji mnogo šuti, koji voli šutjeti [šutljivo dijete]

šùtljivac

im. m. G šùtljīvca, V šùtljīvče; mn. N šùtljīvci, G šùtljivācā osoba koja mnogo šuti, koja voli šutjeti; ant. brbljavac, baba pogr., razg.

šùtljīvčev

prid. G šùtljīvčeva; ž. šùtljīvčeva, s. šùtljīvčevo koji pripada šutljivcu; ant. brbljavčev, babin pogr., razg.

šùtljivica

im. ž. G šùtljivicē; mn. N šùtljivice, G šùtljivīcā ženska osoba koja mnogo šuti, koja voli šutjeti; ant. brbljavica, baba pogr., razg.

šùtljivičin

prid. G šùtljivičina; ž. šùtljivičina, s. šùtljivičino koji pripada šutljivici; ant. brbljavičin, babin pogr., razg.

šùtljivōst

im. ž. G šùtljivosti, I šùtljivošću/šùtljivosti osobina onoga koji je šutljiv

šȕtnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. šȕtnēm, 3. l. mn. šȕtnū, imp. šȕtni, aor. šȕtnuh, prid. r. šȕtnuo, prid. t. šȕtnūt razg. v. udariti; vidski parnjak: šutati

šútnja

im. ž. G šútnjē stanje u kojemu se šuti

švȅdskī

prid. G švȅdskōg(a); ž. švȅdskā, s. švȅdskō 1. koji se odnosi na Šveđane i Švedsku 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Švedskoj i dijelu Finske te narodni jezik Šveđana

švȅlja

im. ž. G švȅljē; mn. N švȅlje, G švȇljā razg. v. krojačica

švȅrc

im. m. G švȅrca razg. v. krijumčarenje

švȅrcānje

im. s. G švȅrcānja razg. 1. v. krijumčarenje 2. prolaženje kriomice, izbjegavanje plaćanja čega

švȅrcati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. švȅrcām, 3. l. mn. švȅrcajū, imp. švȅrcāj, aor. švȅrcah, imperf. švȅrcāh, prid. r. švȅrcao, prid. t. švȅrcān razg. v. krijumčariti • švȅrcati se povr. razg. kriomice gdje ulaziti, izbjegavati plaćanje [~ se u kinu; ~ se u tramvaju]

švȅrcer

im. m. G švȅrcera, V švȅrceru; mn. N švȅrceri, G švȅrcērā razg. v. krijumčar

švȅrcerica

im. ž. G švȅrcericē; mn. N švȅrcerice, G švȅrcerīcā razg. v. krijumčarka

švȅrceričin

prid. G švȅrceričina; ž. švȅrceričina, s. švȅrceričino razg. v. krijumčarkin

švȉcarskī

prid. G švȉcarskōg(a); ž. švȉcarskā, s. švȉcarskō koji se odnosi na Švicarce i Švicarsku

švŕljati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. švȓljām, 3. l. mn. švŕljajū, imp. švȓljāj, aor. švŕljah, imperf. švȓljāh, prid. r. švŕljao lutati bez cilja, ići malo ovamo, malo onamo [~ hodnicima; ~ ulicama; ~ po trgovinama]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga